Visoke doze alfa lipoične kiseline nalaze podlogu u više kliničkih studija. Potvrđena je djelotvornost kod Alzheimerove bolesti te poboljšanje osjetljivosti na inzulin kod dijabetes melitusa. Heilderberška studija sa 600 mg oralno utvrdila je usporenje progresije oštećenja bubrega uslijed dijabetičke polineuropatije. Alfa lipoična kiselina je komplementarna blagotvornom djelovanju sikavice (milk thisle) i kolina na jetru. Kao anti-aging suplement često se uzima se uz CoQ-10.

Alfa lipoična kiselina (LA; IUPAC:5-(1,2-dithiolan-3-yl) pentanoic acid) ili kako se još u literaturi naziva tioktična kiselina, masna je kiselina koju mogu sintetizirati biljke i životinje. Izolirana je iz goveđe jetre 1951. godine (Reed i sur.) i prvotno je smatrana vitaminom. U ljudskom organizmu nalazimo je u svakoj stanici tijela, jer sudjeluje kao kofaktor u procesu stvaranja energije. Naročito se naglašava njeno antioksidativno djelovanje, ali i učinak njenog reaktivnijeg reduciranog oblika, dihidrolipoične kiseline (DHLA). Zapravo se smatra idealnim antioksidansom, jer ima sve njegove idealne odlike (Packer i sur.) - lako neutralizira slobodne radikale, kelira teške metale, zbog amfifilnog karaktera ulazi u sve stanice u tijelu, stupa u reakciju s ostalim antioksidansima i regenerira ih, a pritom ne izaziva značajnije nuspojave. Zbog toga je još nazivaju i „antioksidansom nad antioksidansima“.

LA također pokazuje antimutagenu i antikancerogenu aktivnost. Upravo zbog njene uloge u organizmu i kemijsko fizikalnih karakteristika odavno je predmet raznih istraživanja, mada onih in vivo ima jako malo. Aktualne studije podupiru upotrebu alfa lipoične kiseline kao suportivne komponente u liječenju mnogih bolesti - npr. dijabetesa, kardiovaskularnih, neurodegenerativnih (MS, Alzheimerova bolest), autoimunih bolesti, raka i AIDS-a.

Kemijski gledano, LA je mala molekula koja se sastoji od osam ugljikovih atoma i dvije tiolne skupine koje mogu biti oksidirane ili reducirane. Kada su te dvije skupine oksidirane govorimo o alfa lipoičnoj kiselini (LA), dok je reducirajući, reaktivniji oblik LA, poznat kao dihidrolipoična kiselina (DHLA). Budući da ima jedan kiralni centar i asimetrični lanac ugljikovodika, nalazimo je u obliku dva optička izomera: R-LA i L-LA. Samo R-izomer stvara se endogeno, dok sintetski preparati sadrže racemičnu smjesu R i L izomera. I LA i DHLA su amfifilne molekule, tj. pokazuju hidrofilne i hidrofobne karakteristike.

Biosinteza endogene R-alfa lipoične kiseline u ljudskom organizmu odvija se uglavnom de novo iz oktanske kiseline u mitohondrijima, gdje vezana za proteine djeluje kao esencijalni kofaktor enzimatskih kompleksa u reakcijama stvaranja energije i katabolizmu aminokiselina razgranatog lanca. Podrobnije, sudjeluje u ciklusu limunske kiseline kao kofaktor piruvat dehidrogenaze koja konvertira piruvat u AcCoA i alfa ketogluratat dehidrogenaze kojom alfa ketoglutarat prelazi u sukcinil CoA. Katabolizam se odnosi na aminokiseline leucin, izoleucin i valin.

Izvori

Hrana primarno bogata egzogenom LA je hrana životinjskog podrijetla: crveno meso, jetra, srce i bubrezi, a glavni biljni izvori su brokula, špinat, rajčica, krumpir, grašak i rižino mekinje. Važno je reći da konzumacija slobodne LA iz hrane nije pokazala značajan porast njene koncentracije u plazmi i na staničnom nivou.

Što se tiče dodataka prehrani, nakon peroralne konzumacije koja je bolja u odsustvu hrane, u dozi od 200-600 mg apsorpcija je i do 1000 puta veća nego iz prehrambenih namirnica. Apsorpcija L oblika nakon peroralne upotrebe manja je od R oblika, dok nema razlike u njihovoj plazmatskoj koncentraciji nakon intravenozne primjene. Farmakokinetičke studije kod ljudi pokazuju da se 30-40% peroralno uzete racemične smjese apsorbira, a maksimalna koncentracija u plazmi doseže se nakon 30 minuta do jednog sata, nakon čega se brzo smanjuje. Metabolizira se u jetri u procesu mitohondrijske beta oksidacije.

Budući da je otkrivena prije više od pola stoljeća, alfa lipoična kiselina koristila se u tretiranju različitih stanja organizma, da bi se danas u suplementaciji isprofilirala uglavnom kao antioksidans i poželjna komponenta u regulaciji dijabetesa. U zadnje vrijeme, u nekoliko je studija pokazano i njeno antikancerogeno te antimutageno djelovanje.


Antioksidativna svojstva

„Čistač“ organizma od slobodnih radikala

Oksidacijski stres je definiran kao pomak ravnoteže u staničnim oksidativno-redukcijskim reakcijama prilikom čega dolazi do stvaranja slobodnih radikala kisika. Posljedica toga je gubitak ravnoteže stvaranja slobodnih radikala i mogućnosti neke stanice da ih razgradi, a rezultira promjenama vezanim uz oštećenje stanica.

Biokemijski su najznačajniji reaktivni oblici kisika (reactive oxygen species - ROS) što je zajednički naziv za radikale kisika (superoksidni, hidroksilni, peroksilni…) kao i reaktivne neradikalne derivate kisika (vodikov peroksid, hipokloritna kiselina, singletni kisik…).

LA je univerzalni endogeni i egzogeni antioksidans, jer direktno neutralizira ROS u svojem oksidiranom ili reduciranom obliku (više). Topljiva je u vodi i u mastima što joj omogućava antioksidativno djelovanje u citosolu i plazmatskoj membrani, u plazmi i lipoproteinima plazme. LA neutralizira hidroksilne radikale, hipokloritnu kiselinu i singletni kisik. DHLA neutralizira superoksidne i peroksil slobodne radikale.

Regeneracija antioksidansa

Kada antioksidans neutralizira slobodni radikal i sam prelazi u oksidirani oblik te nije u mogućnosti blokirati ROS dok se ne prevede u reducirajući oblik. DHLA je snažan reducirajući agens koji te oksidirane oblike raznih antioksidansa može prevesti u reducirane, uključujući C vitamin i glutation. DHLA također može reducirati oksidirani oblik alfa-tokoferola prilikom redukcije C vitamina koji je u mogućnosti reducirati taj radikal, te koenzim Q10. Samo za usporedbu, redoks potencijal LA/DHLA iznosi 0,32 V, a glutationa i glutation disulfida, GSH/GSSG iznosi 0,24 V.

Sumarno možemo reći da LA reciklira i produžuje životni vijek vitamina C, glutationa i koenzima Q10, a indirektno i vitamina E.

Kelacija metala

Ispitivanja in vitro i in vivo pokazuju da LA i DHLA mogu kelirati redoks aktivne metale poput iona željeza, bakra, mangana i cinka. Ti metali mogu izazvati oksidativnu štetu katalizirajući reakcije u kojima nastaju visoko reaktivni slobodni radikali. Komponente koje keliraju takve slobodne metale mogle bi biti stepenica u liječenju neurodegenerativnih i ostalih kroničnih bolesti kod kojih je oksidativna šteta uzrokovana upravo njima. Bush i sur. pokazali su da kelcija željeza i bakra posredovana DHLA, daje pozitivne efekte u liječenju Alzheimerove bolesti, smanjujući štetan utjecaj slobodnih radikala. Također, na životinjskom je modelu dokazano da LA smanjuje akumulaciju tih metala u organizmu.

Diabetes mellitus

Značajna je primjena LA u liječenju dijabetesa tipa II, a njezino se djelovanje ispoljava kroz različite mehanizme. Potencijalno je moguća ali nedovoljno istražena i u liječenju dijabetesa tipa I.

Kao prvo, utječe na regulaciju glukoze u krvi tako da povećava translokaciju GLUT4 glukoza transportera u staničnu membranu, kao što to čini inzulin vezujući se na inzulinske receptore, te pokreće reakcije fosforilacije koje uzrokuju translokaciju. Mehanizam djelovanja nije sasvim razjašnjen, a rezultat je povećan unos glukoze u adipocite i stanice mišića. Studija provedena na 72 osobe koje su peroralno uzimale 600 mg/dan LA tijekom četiri tjedna, pokazala je za 25% veću osjetljivost na inzulin.

Zatim, pozitivno utječe na na krvožilni i nervni sustav dijabetičara koji kao komplikacije kronične bolesti razvijaju mikroangiopatije (retinopatija, nefropatija) i makroangiopatije (koronarna, cerebrovaskularna, periferna vaskularna) te neuropatije. Naime, oksidativni stres i hiperglikemija rezultiraju stvaranjem slobodnih radikala kisika koji oštećuju stanice endotela krvnih žila i neurone, a LA to umanjuje.

Nedavno je također dokazano da intravenozna primjena LA povećava vazodilataciju krvnih žila osoba oboljelih od dijabetesa tipa 2, a posebno je značajno napomenuti blagotvoran učinak na povećanje mikrocirkulacije i time smanjenje simptoma dijabetičke periferne neuropatije. Zanimljivo je da je u Njemačkoj odobreno intavenozno i peroralno liječenje periferne dijabetičke neuropatije s LA (oštećenje živčanog sustava koje se manifestira kroz smanjenje osjeta, utrnulost, žarenje, osjećaj hladnoće, i neuropatsku bol uglavnom donjih ekstremiteta).

Lipoična kiselina i karcinom

Antioksidativno djelovanje LA u vidu djelovanja na slobodne radikale koji mogu izazvati niz staničnih promjena u okviru nastanka karcinoma, razmatrano je u brojnim studijama. NF-kB (Nuclear factor-kB) je transkripcijski faktor koji regulira ekspresiju gena uključenih u imunološki odgovor, apoptozu i stanični ciklus. Nepravilna regulacija NF-kB može dovesti do upalnih i autoimunih bolesti, virusnih infekcija i do raka. Vig-Varga i sur. demonstrirali su da se aktivnost takvog NF-kB inhibira dodatkom LA u tumorogeničnim stanicama miševa i ljudi. Slične studije pokazale su i antitumorsko djelovanje LA u stanicama melanoma i karcinoma ovarija kod miševa.

LA također pokazuje antimutagena svojstva, pa je neki svrstavaju u skupinu prirodnih antimutagena. Nedavno je dokazano da aplikacija LA u stanice karcinoma dojke inhibira daljnje metastaziranje, vjerojatno smanjujući aktivnost MMP. Ohrabrujući rezultati dobiveni su i u malim studijama na životinjama i ljudima - vezano za sposobnost LA da reducira štetne nuspojave kemoterapije kao što su periferna neuropatija i oštećenje miokarda.

Još ponešto o LA

Zbog svojih svojstava, LA dobiva širu primjenu za određena stanja organizma. Tako se koristi za zaštitu jetre, kod oštećenja živčanog sustava oboljelih od HIV-a, Alzheimerove bolesti i multiple skleroze, hiperlipidemije i glaukoma.

Što se tiče doziranja studije pokazuju maksimalan učinak doze u rasponu od 150-600 mg/dan (npr. 600 mg/dan za tretitanje dijabetičke neuropatije, a 150 mg/dan za glaukom).

Dodaci prehrani koji se nalaze na tržištu uglavnom je preporučuju kao „antioksidans nad antioksidansima“, zatim samostalno ili u kombinaciji sa cimetom u regulaciji dijabetesa, te u suplementaciji sportaša. Preporučene doze su 100-300 mg/dan, a FDA nije odobrila utvrđen dnevni unos.