Cimicifuga kompleks (Composor 31), bezalkoholni integralni ekstrakt 50 mL - Soria Natural

Uz prekid menstrualnog ciklusa i vaginalnu atrofiju koja uzrokuje suhoću vaginalne sluznice, u menopauzi se mogu manifestirati vazomotorni simptomi kao što su valovi vrućine („valunzi") i znojenje koje se izmjenjuje s hladnim znojenjem, te su popraćeni dugotrajnim promjenama koje utječu na zdravlje žene. Ponajprije se ubrzava gubitak koštanog tkiva čime se povećava mogućnost pojave osteoporoze. Nadalje se pojavljuju i promjene u razini lipida koje mogu pospješiti pojavu kardiovaskularnih poremećaja, uz dodatan porast rizika od pojave sekundarnih genitalnih i urogenitalnih upala (cistitis). Takva se vrsta poremećaja najčešće liječi hormonskom nadomjesnom terapijom koja se zasniva na uporabi sintetskih ženskih hormona. Međutim, mnoge žene izbjegavaju takvu vrstu terapije, jer su ispitivanja dokazala da je povezana s porastom rizika od pojave tromboembolijskih komplikacija, neoplazija i jetrenih poremećaja.

Među medicinskim biljkama koje se trenutno koriste za ublažavanje simptoma u menopauzi i simptoma predmenstrualnog sindroma, najčešće se koriste, u skladu s preporukama Njemačke komisije E osnovane od strane njemačkog Ministarstva zdravstva, Cimicifuga racemosa, konopljika, hmelj i crvena djetelina. Desetljeća primjene pokazala su da cimicifuga predstavlja glavni fitoterapijski sastojak kod liječenja tegoba u menopauzi kao i da djeluje na psihičke simptome.

Botanika i kemijski sastojci

Cimicifuga racemosa L. ili Actea racemosa L. je biljka iz porodice Ranuncolaceae koja potječe sa sjevernoameričkog kontinenta. Samo ime «cimicifuga» potječe od latinskih riječi cimex (stjenica) i fugare (tjerati) po aluziji na miris protiv stjenica; riječ actea potječe od grčke riječi koja se odnosi na bazgu (bobice nalikuju na plodove bazge), dok se riječ racemosa odnosi na cvjetove u obliku grozda. Korištena u prošlosti od strane domorodačkih plemena u tradicionalnoj kuhinji, cimicifuga je uvedena u Europu kao ukrasna biljka sredinom 1700. godine, a u europskoj se medicini počela primjenjivati negdje sredinom 1800. godine. Ponajprije se koristio korijen u infuziji za liječenje reumatizama, kao febrifug, za grčeve u crijevima te za stimulaciju kontrakcija maternice. Istraživanja koja je na biljci 1959. godine proveo J. Foldes s ciljem dokazivanja njezine estrogenske aktivnosti, postavila su temelje suvremene farmakologije. Neprerađena baza lijeka je gotovo bez mirisa, gorkog i trpkog okusa, sadrži triterpenske glikozide (aktein, cimicifugozid, 27-deoksiaktein), fenolne kiseline (kafeinska, fukinolna i izoferulična), kinolinske alkaloide, flavonoide i 15-20% smola (Capasso et al, 2006.). Stroga fitokemijska ispitivanja nisu potvrdila prisutnost formononetina, izoflavonoida s estrogenskom aktivnošću. Remifemin, ekstrakt izopropanola, odnosno ekstrakt iz podanka Cimicifuga racemose (iCR) međunarodno je patentiran i standardiziran na triterpenske glikozide (20-35 mg/ml), računate kao 27-deoksiaktein (Struck et al, 1997.). Triterpenski glikozidi cimicifuge sastoje se od ksiloze i triterpena steroidne strukture, cikloartenola.

Farmakologija i učinak

Usprkos provedenim brojnim eksperimentalnim istraživanjima, endokrini učinci ekstrakata cimicifuge i njeni aktivni principi još uvijek nisu u potpunosti poznati. Etanolni ekstrakti smanjuju razinu luteinizirajućeg hormona (LH) u krvi, ali ne i razinu folikulostimulirajućeg hormona (FSH) ili prolaktina, te antagoniziraju pad mineralne gustoće kostiju koja je tijekom ispitivanja bila zabilježena kao posljedica ovariektomije, uz dodatno produljenje trajanja plodnih dana kod glodavaca. Što se tiče sposobnosti biljke da djeluje na receptore estrogena – steroidna struktura triterpenskih glikozida je slična strukturi estrogena – i da stimulira staničnu proliferaciju o estrogenu ovisnih stanica, zabilježeni su proturječni rezultati.

Pojedina istraživanja in vitro koja se odnose na vezivanje na receptor estrogena te pojedini dokazi antiproliferativnih učinaka na razvoj kancerogenih stanica dojke pokazuju da biljka djeluje na hormonalnu regulaciju (Schulz et al, 2003.). Iako još nisu dokazani učinci slični estrogenima na maternicu životinja korištenih u pokusima, alkoholni ekstrakti Cimicifuga racemose proizveli su vidljive središnje estrogenske učinke na neke vrste životinja, kao što su smanjenje tjelesne temperature i porast trajanja sna koji je pospješen ketaminom. Sulpirid je antagonist oba učinka. U drugom istraživanju, fragment lipofilnog ekstrakta je znatno povećao učinak estrogenskog receptora u središnjem živčanom sustav i kostima, te je na osnovu tih rezultata zaključeno da sastojci biljke djeluju kao selektivni modulatori estrogenskih receptora u središnjem živčanom sustavu i koštanom tkivu.

Pretpostavlja se, dakle, da izopropanolni ekstrakt cimicifuge djeluje na sličan način kao SERM-ovi (Selective Estrogen Receptor Modulators), odnosno kao agonist u središnjem živčanom sustavu i kostima, ali nema nepovoljnih utjecaja na tkivo dojke, maternice i rodnice.

Klinička djelotvornost

Brojna ispitivanja in vitro, in vivo te klinička ispitivanja koja su provedena u zadnjih 25 godina pokazuju da izopropanolni ekstrakt cimicifuge može djelovati kao selektivni modulator receptora estrogena kojega karakterizira agonistički učinak na, primjerice, živčani sustav i kosti kao i nedostatak agonističkog učinka kada je riječ o grudima, maternici i rodnici, ovisno o ciljnom tkivu.

Učinkovitost cimicifuge je ispitivana u okviru mnogobrojnih kliničkih istraživanja na ženama s tipičnim teškoćama menopauze. Autori sistematske revizije (Borrelli et al, 2002.) istakli su postojanje 4 dvostruko slijepa randomizirana istraživanja provedena na ukupno 226 žena koje su pokazivale simptome vezane uz menopauzu; od navedenih istraživanja, u tri su zabilježeni ohrabrujući rezultati – cimicifuga je ublažila simptome menopauze – a u drugom se biljka pokazala nedjelotvornom (nikakva razlika u odnosu na placebo).

Međutim, autori izviješća primijetili su prisutnost metodoloških pogrešaka u tri provedena klinička ispitivanja koja su pokazala pozitivne rezultate; nadalje, doza korištena u ispitivanju koje je dalo negativne rezultate (40 mg/dan) bila je manja od one korištene u ispitivanjima s pozitivnim ishodom, iako je bila preporučena od Njemačke komisije E. Nakon objavljivanja te sistematske revizije druga su ispitivanja zabilježila pozitivne zdravstvene učinke cimicifuge u liječenju menopauzalnih tegoba. U drugom dvostruko slijepom randomiziranom istraživanju, provedenom na ženama u peri- i postmenopauzi, zabilježeno je poboljšanje simptoma menopauze nakon 24-tjednog liječenja (39 mg i 127,3 mg 2-propanskog ekstrakta). Nadalje, nije zabilježen estrogenski učinak na čitavo tijelo (Liske et al, 2002.).

U drugom dvostruko slijepom randomiziranom istraživanju s placebom zabilježeno je da Cimicifuga racemosa kao i estrogeni, posjeduje svojstvo ublažavanja tegoba menopauze s pozitivnim zdravstvenim učinkom na mineralnu gustoću kostiju (Wuttke et al, 2003.). Nadalje, unos cimicifuge, za razliku od estrogena te sukladno placebu, ne uzrokuje povećanje debljine endometrija.

U nedavno provedenom ispitivanju, Ruhlen i Haubner dokazali su da ekstrakt cimicifuge, standardiziran na 2,5% triterpena ima pozitivan učinak na simptome menopauze, bez estrogenskih učinaka na tijelo ili područje prsiju. U jednom pilot istraživanju zabilježena je učinkovitost Remifemina na smanjivanja valova topline kod 21 žene (između 38 i 80 godina) podvrgnute antitumorskoj terapiji (antiestrogenska terapija), kod kojih se manifestiralo najmanje 14 valova topline tjedno (Pockaj et al, 2004.). Naposljetku, nedavno je u okviru jednog multicentričnog ispitivanja dokazano da je izopropanolni ekstrakt cimicifuge (doza koja odgovara 40 mg biljnog lijeka) učinkovitiji od placeba u ublažavanju simptoma menopauze kod 304 žene. Kod žena u početnom stadiju menopauze zabilježena je veća učinkovitost (Osmer et al, 2005). Sveukupno, ti rezultati pokazuju da bi cimicifuga mogla biti djelotvorna u liječenju tegoba menopauze, iako je potrebno izvršiti daljnja istraživanja, po mogućnosti primjenom strožih kriterija koji bi pridonijeli da se napokon utvrdi djelotvornost cimicifuge i s kliničke točke gledišta.

Nuspojave i kontraindikacije

Između studenoga i prosinca 2006. godine talijanska Jedinstvena komisija za dijetetiku i nutricionizam (CUDN) ispitala je problematiku povezanu s uporabom podanka Cimicifuga racemose u dodacima prehrani, te je ukinula prodaju zbog izvješća o prijavama neželjenih učinaka na jetru kao što su hepatitis te alteracije krvožilnog sustava. Za neke od zabilježenih slučajeva nije bilo moguće dokazati povezanost simptoma s uzimanjem lijeka.

Općenito, klinička ispitivanja pokazuju da je lijek siguran (Borrelli ed Ernst, 2008.) ukoliko se koristi na primjeren način. Njemačka komisija E navodi da lijek može uzrokovati povremene želučane smetnje, ali ne ističe kontraindikacije ili farmaceutske interakcije. Nakon što su uzeti u obzir postojeći podaci i mišljenja drugih država članica Europske Unije, CUDN je 2007. godine odlučila ponovno uvesti podanak Cimicifuga racemose u proizvodnju dodataka prehrani, uz uvjet da se navede odgovarajuća napomena na deklaraciji proizvoda, koja preporučuje konzultaciju s liječnikom prije njegova uzimanja te navodi da se proizvod ne smije koristiti kod disfunkcija ili bolesti jetre.